Pri
gradnji ili renovaciji kuća i stanova, jedna od najvažnijih stvari jest
ugradnja izolacije u zidove, kako bi se zimi zadržala toplina, a ljeti hladnoća.
Iako se čini kao veći novčani izdatak, ukoliko odlučite preskočiti ovaj korak, zažalit
ćete već kod prvog računa za grijanje.
Važno
je zapamtiti da fasada i toplinska izolacija nisu ista stvar: fasada je vanjski
dio nosivih zidova, dok je toplinska izolacija jedan od njezinih dijelova.
Toplinska izolacija može biti stiropor fasada ili kamena vuna.
Stiropor
fasadu, naravno, čini stiropor, odnosno ekspandirani polistiren (EPS), koji
osim toplinske, ima i funkciju zvučne izolacije.
Mehanička i
termička svojstva stiropor fasada
Razlog
zašto je stiropor fasada najčešće korišteni materijal u posljednjih pola
stoljeća jest taj da ga njegova mehanička i termička svojstva čine idealnim
izolatorom topline. Zbog svoje tlačne čvrstoće, stiropor jest dovoljno
elastičan, a bez trajnih deformacija. Osim toga, ne pokazuje nikakve
strukturalne promjerne u temperaturnom rasponu od -180 do +100 Celzijevih
stupnjeva, a toplinska vodljivost mu je manja od one koju zahtijevaju norme.
Štoviše, što mu je gustoća veća, toplinska vodljivost je manja, a raste i otpor
prema difuziji vodene pare.
Stiropor fasada - idealna toplinska izolacija
Sve
ovo stiropor fasadu čini idealnom toplinskom izolacijom, ali važno je naglasiti
i činjenicu da je stiropor klasificiran kao B1, odnosno teško zapaljiv
materijal, pa tako samogasivi stiropor pri dodiru s vatrom ne gori, već se samo
tali.
Zahvaljujući
ovim idealnim karakteristikama, stiropor fasada može uštediti 40 do 60 posto u
troškovima grijanja, a njezina je instalacija brza te osigurava dugi vijek
trajanja i ne zahtjeva previše brige oko održavanja.
Instalacija
stiropor fasade
Stiropor
fasada može se instalirati u različitim debljinama stiropora, no deblji
stiropor, naravno, povećava izolacijska svojstva pri čemu je razlika u
troškovima gotovo zanemariva. Općenito je preporučena debljina ove izolacije
osam do deset centimetara, a cokl profili, odnosno donji, nosivi dio zida koji
drži izolaciju, prilagođava se odabranoj debljini stiropora.
Samo
lijepljenje stiropor izolacije trebalo bi se odraditi originalnim ljepilom za
stiropor, nakon čega se tiplanjem, odnosno pričvršćivanjem izolacije za zid na
odgovarajućim mjestima uz pomoć plastičnih tipla, fasada dodatno stabilizira.
Sljedeći
korak jest prvo gletanje, odnosno zaglađivanje stiropor fasade, te rabicirnje,
odnosno utiskivanje staklenih ili plastičnih mrežica ljepilom u stiropor, a s
funkcijom armiranja, to jest učvršćivanja konstrukcije fasade.
Konačno,
slijede završno fino gletanje, te grundanje, što je osnovni sloj završne
fasada, te kraju i sam završni sloj, odnosno dekoracija. Dekoracija se, naravno,
odnosi na boju koju ćete odabrati kao vanjski izgled kuće, pri čemu se za
stiropor izolaciju općenito preporučuju akrilne boje. Razlog tome jest što
akrilat nije paropropusan i upravo to ga čini idealnim za stiropor. Osim toga,
akrilne boje dolaze u većem broju nijansi, što vam izvor čini većim.
Na
kraju, važno je napomenuti kako se stiropor može reciklirati na mnoge načine,
pa tako može biti dijelom vraćen u novu proizvodnju, ili se može koristiti kao
lagani agregat. Osim toga, može se i dodati u tlo kako bi mu povećala
prozračnost, a bez štetnih utjecaja za okoliš.